LupusREBEL

                    Robert D***i, poznatiji kao LupusREBEL, rođen je u tadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje je prve dane svog života proveo u toplini obiteljskog doma s ocem i majkom.

Njegova životna priča započinje u malenom, idiličnom vojvođanskom selu Sivac, mjestu koje je, unatoč preseljenju u užurbani Zagreb, zauvijek ostalo u njegovom srcu kao simbol korijena i doma.

        Osnovnoškolsko obrazovanje stječe u Osnovnoj školi "Ivo Andrić" u zagrebačkom kvartu Sopot, gdje se još kao dječak isticao svojom znatiželjom i strašću prema radioamaterizmu, kemiji, elektronici, informatici i avanturama.

      Njegov entuzijazam i postignuća poticali su ugledni nastavnici poput razrednika i profesora biologije Alije Skopjak te nastavnika tehničkog odgoja Mladena Takača.

      Osim njih, važnu ulogu u njegovom razvoju imao je i cijeli tim radio kluba "Novi Zagreb", koji je dodatno poticao njegovu ljubav prema tehničkim znanostima i eksperimentiranju.

     Nakon osnovne škole, Robert upisuje kemijsku školu KTOC, no zbog nesretnih životnih okolnosti seli se u odgojni dom "Pahinsko" u Ivancu, gdje je, unatoč izazovima, prisilno završio školu za metaloobrađivača.

      U njegovom srcu trajno su ostali njegovi odgajatelji Branka i Ljubo Kopasić kao i cijeli tim nastavničkog vijeća škole te vrijedni i požrtovani radnici iz metalurške radione "Pahinsko" koji su mu nesebično prenjeli ljubav, vjeru i znanje prema životu, budućnosti i poštovanju.

    Nakon izlaska iz doma, slijedi obvezni vojni rok koji je odslužio u Skopju kao vozač.

    Ovo iskustvo potaknulo ga je na prekvalifikaciju i razvoj karijere profesionalnog vozača.

    Mirni period u njegovom životu nije dugo trajao.

    Preseljenjem u zeleni zagrebački kvart Voltino, početkom Domovinskog rata, dragovoljno se prijavljuje u elitnu postrojbu tadašnje 1. A brigade ZNG RH "Tigrovi".

    S ovom brigadom prolazi gotovo sva ratišta, od Dubrovnika, Šibenika, Zadra, Gospića, Karlovca, Petrinje  do Vinkovaca, gdje je dao svoj doprinos obrani domovine.

   Nakon rata, Robert se neko vrijeme pokušava skrasiti u ljupkom gradiću Ogulinu, smještenom na raskrižju Like, Korduna i Gorskog Kotara.

   No, nakon prisilnog umirovljenja nakon 16 godina službe kao profesionalni vojnik u elitnoj 1. gardijskoj brigadi "Tigrovi", njegov život dobiva novi smjer.

   Posvećuje se kampiranju, preživljavanju, urbexu i istraživanju napuštenih vojnih objekata.

   Među najpoznatijim napuštenim objektima u Hrvatskoj koje istražuje su brojni bunkeri i vojne instalacije u Zagrebu, uključujući podsljemenske vojne tunele i skladišta, kao i druge napuštene vojne objekte diljem zemlje.

  Posebno mjesto u njegovom istraživanju zauzima bivši podzemni aerodrom Željava, najveći i najpoznatiji podzemni aerodrom u regiji, nekadašnja baza Jugoslavenske narodne armije smještena na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

   Aerodrom Željava, poznat i kao Objekt 505, među pilotima Rupa,  izgrađen je u potpunoj tajnosti tijekom 1960-ih i predstavlja jedan od najsloženijih vojnih objekata tog doba.   

   LupusREBEL je prvi nakon razaranja aerodroma od strane bivše JNA uspio ponovno osvojiti njegov kontrolni toranj (KT), čime je označio početak nove ere istraživanja ovog fascinantnog mjesta.

   Zajedno sa skupinom entuzijasta, osnovao je urbex timove "LYBI" najstarije urbex grupe u regiji, poslje  "Nuf Pule" koja je urbex grupe malo starija u Istarskoj regiji.

  Ovea grupa ("LYBI") postavila je temeljna pravila urbexa, koja su postala standard u zajednici:

Pravila urbexa:

• Poštuj mjesto i njegovu povijest — ne uništavaj i ne ostavljaj tragove.
• Ne uzimaj ništa osim fotografija, ne ostavljaj ništa osim otisaka stopala.
• Budi siguran i ne riskiraj nepotrebno svoj život.
• Poštuj privatnost i zakonske propise.
• Istražuj s odgovornošću i u grupi kad je moguće.
• Čuvaj opremu i pomaži drugima u timu.

      Na svom blogu LupusREBEL dijeli teme vezane uz kampiranje, preživljavanje, urbex, vojnu povijest, tehničke detalje i osobna iskustva, često obrađujući praktične savjete za preživljavanje u prirodi, izradu skloništa, taktike i tehnike, kao i priče o istraživanju napuštenih objekata.

    Njegova web stranica dodatno nudi detaljne izvještaje, fotografije i edukativne sadržaje o urbexu, vojnim objektima i povijesnim temama.

    Aktivno sudjeluje i na forumima poput MyCity i Forum.hr, gdje dijeli svoja znanja o vojno-tehničkim dostignućima, podzemnim objektima bivše države, te iskustvima s istraživanja aerodroma Željava i drugih vojnih lokacija.

   Njegovi postovi često služe kao vrijedan izvor informacija i inspiracije za zajednicu entuzijasta.

   Nakon nekoliko godina života u Ogulinu, Robert se vraća u Zagreb, gdje smanjuje intenzitet istraživanja podzemnih vojnih objekata i urbexa, ali nastavlja voditi svoj blog i web stranicu.

   Danas, u miru i zadovoljstvu, uživa u svom vrtu i roštiljima na Savskom nasipu, okružen novostečenim prijateljima iz zagrebačkog kvarta Malešnica, gdje i dalje živi.

   Njegova priča je svjedočanstvo o snazi, upornosti i strasti prema istraživanju, avanturama i životu ispunjenom znanjem i iskustvima te nakon mnogim brodolomima da se može, opet, uzdići i živjet zadovoljno.
   Zato pratite njegovu web stranicu, blog i YouTUBE kanal jer je to nadahnuće....

V. R. M. AI